Jedan ženski par stoji držeći se pod ruku ispod velikog točka i čeka da se svjetski poznata željezna konstrukcija počne okretati.
„Vrlo tiha atrakcija“, reče jedna od dvije žene. Ona nosi crnu majicu, jarko crvene pantalone i ima plavu kosu. "Kao i ti", nastavi ona nakon kratke stanke svojoj partnerici koja nosi sunčane naočale i slamnati šešir i uzima je za ruku.
Djevojka se strese. "Ne podnosim kad kažeš da sam ovakva ili onakva. Radiš to u jednom naletu otkako smo krenule iz Berlina“, reče ona i odmaknu se od nje. "To nije tačno", reče Crna majica (žena u crnoj majici) i ostade začuđena o bijesu koji je izazvala sa svojim dobronamjernim komentarom. Slamnati šešir (žena sa slamnatim šeširom) se okrenu i ode prema unutrašnjosti Pratera. "Sada ću ti pokazati nešto što je isto kao ti!"
"Rado", reče Crna majica i krenu je pratiti "Pričekaj me, ne idi tako brzo!"
Slamnati šešir zastade i ispruži prst "Evo, tobogan smrti."
"I?" Crna majica uhvati ruku od Slamnatog šešira i značajno je pogleda. "Rado bi ti", reče Slamnati šešir, otrgnu se i čvrsto držeći svoj šešir nastavi hodati. "To je bezobrazno!", povika Crna majica. Slamnati šešir nije zastao, niti se okrenuo, postajao je sve manji i naposljetku joj nestade iz vidokruga.
Nekoliko koraka nasamo
"Kažem joj nešto lijepo i ona ludi. Nemam ja sada živaca za ovo"
Crna majica se nasloni na ogradu koja okružuje tobogan smrti iznad vode i gleda okolo. Neki lanac vuče visoko gore vještačka debla, koja služe kao čamci i zveči pri tome jako glasno. Neki čovjek sa psom obori pucnjem jedan visoki disk, visoke fontane pršću izvan ruba. Stariji muškarac se pridrža za njeno rame i uživa u kapljicama od fontane koje padaju na njegovo lice. Crna majica je itekako osjetila kapljice. "Sjedi tata, sjedi", reče muškarac. Stariji muškarac ga nije poslušao, pas je počeo lajati, a sin je počeo prekoravati psa.
Crna majica nastavlja hodati, gleda gdje je Slamnati šešir, ali ga nigdje ne može vidjeti. Zrak je sa svih strana zabavnog parka, iz daleka i iz blizine, ispunjen oslabljenim ritmom muzike. Četiri dječaka i četiri djevojčice se vrte čvrsto prilijepljeni za veliku ljulju u velikom zamahu visoko u zraku, vrišteći koliko im glasnice mogu podnijeti. "Pogledaj onog, on će uskoro povratiti", reče neka žena Crnoj majici i obje se pomjeriše u stranu kako bi u slučaju povraćanja izbjegle njegov sadržaj.
Gorila, vrag, invalidska kolica, dijete
Odmah preko puta iza visoke ograde stoji nepomično velika mehanička gorila. Neko dijete pogleda visoko prema njemu i od silnog gledanja zamalo izgubi ravnotežu. Mrtvačka lobanja podiže i spušta jednog crvenog i zelenog vraga. Iz voza sa duhovima se čuju oslabljeni vriskovi, staklo se lomi, čudovište se smije, jedna žena u vagonu nestaje iza ljuljajućih vrata oblijepljena sa paučinom koja je napravljena od vate.
Nekoliko koraka dalje prodavač ulaznica za autodrom jede jednom rukom veliki kebab a drugom rukom upravlja volan praznog auta i dovodi ga do ruba voznog parka. Pravi virtuoz. Jedan mladić sa invaliditetom drži volan sve u istom položaju, vozi uvijek jedan te isti krug i ne pokazuje pri tome nimalo uzbuđenja, a najmanje napetost. Muškarac, koji sjedi pored njega, hvata za volan kad je pomislio da će auto udariti od rub. Kako bi bilo sa invalidskim kolicima se provozati po Prateru. Crna majica prvo tužno pomisli na to, ali onda se prisjeti da je mogu izvaditi iz invalidskih kolica i staviti je u tobogan smrti.
Je li ono Slamnati šešir koji napinje luk i gađa?
Razni vrisci se šire zrakom. Nekoliko uzbuđenih mladića se uputilo sa tobogana smrti ka svom prijatelju, koji ih je čekao vani. Pričaju međusobno i veselo nastavljaju dalje, prolazeći pored djeteta koji ih velikim očima ispraća.
Ponovni susret
I, eno, tamo leži Slamnati šešir na klupi u hladovini velikog drveta sa sunčanim naočalama na nosu.
"Zdravo, lijepa ženo." Crna majica se baci na klupu pored Slamnatog šešira. "Ah, što je lijepo bilo. Toliko kretanja, toliko radosnih i uzbuđenih ljudi i toliko mnogo djece. Ne mogu da ih se nagledam."
Slamnati šešir protrlja oči ispod naočala i zijevnu. "Nekako sam se umorila. Hoćemo li se odvesti do Dunava? Ne bi trebao biti mnogo daleko. Danas je jako lijep dan, mogli smo se otići kupati."
"Pogledaj tamo! Tamo jašu djeca na konjima. Hajdemo da to bliže pogledamo." Crna majica povuče Slamnatog šešira, koji se krenu opirati, ali popusti i okači se svojoj partnerici oko vrata kako bi sebi olakšao hodanje. "Do vraga kako su mi noge umorne, jedva idem, ja moram u vodu, moram odmah u vodu." Crna majica se nasmija njenoj šali, uhvati je čvršće i povuče je sa sobom. "Uspjet ćeš, uspjet ćeš ti to, sad ćemo stići."
Djeca na stazi za jahanje
Djeca stoje ispod skloništa prekrivenog ceradom i čekaju svoj red. Nekoliko manjih i većih konja privezano je povodcem uz vrata i grickaju sve što mogu dohvatiti ustima.
Jedan dječak se penje na klupicu kako bi bio u istoj visini sa konjima. "Možeš gladiti konja" reče jedan od mladića stavljajući djecu na konja i učvršćujući ih na sedlo "ali pazi, drži pred njima samo ispruženu ruku." Dječak ispruži svoju ruku pred konjem i hitro je povuče kada se konj približi sa svojim nozdrvama. Dječak pokuša ponovo. Ovog puta mu uspijeva gladiti nosnu kost konja i pri tome se njegovo lice ozari velikim osmijehom.
Iz parkura se vraća jedna mala djevojčica, koja jako ozbiljno pogleda svoju majku kad je upita, da li joj se dopalo, i odgovori joj dugim i odlučnim klimanjem glave. Dva mladića koja drže konja se šale međusobno dok pripremaju drugu djecu za krug jahanja. Iza stakla kućice za prodaju ulaznica šef broji novčanice.
Crna majica, koja pozorno prati dešavanja na pisti za jahanje, osjeti kako joj Slamnati šešir spusti svoju glavu na njeno rame i nježno je zagrli. Malo kasnije osjeti kako se Slamnati šešir trese i nasloni svoju glavu kao da plače.
"Šta je bilo?", upita Crna majica i pomilova Slamnatog šešira po ramenu, "šta ti je?".
"Ova djeca", šapnu Crna majica, "Ova djeca djeluju tako sretno. I ... ja sam sretna što te imam ... i što si ti tu i što sam ja tu s tobom." Crna majica polako pomilova leđa Slamnatog šešira i posmatra kako se jedan dječak ponosno vraća sa svog jahanja. "Drago mi je", prošaputa Crna majica.
Nevidljivi ključ
Obje žene šetaju po Prateru držeći se za ruku i prate plan rute do trga Praterstern. Nakon samo nekoliko minuta podzemnom željeznicom će biti dočekani od sunca na obali Dunava. Kroz prozor na peronu gledaju dolje na dugačku, blistavu vodenu stazu koja u daljini blijedi u maglu i u zelenu boju. S desne strane otkriše prostrane drvene terase na kojima ljudi uživaju u ljetnoj večeri, čavrljaju, igraju se i opuštaju. Čamci plove po vodi dok labudovi na obalama traže hranu.
"Ti si...", započela je Crna majica, nasmiješi se i zatvori svoja usta nevidljivim ključem.
"Za tebe sam danas veliki točak, kao što si rekla, vrlo tiha atrakcija." Slamnati šešir odgovori prema suncu kroz stakleni otvor podzemne željeznice. "Ja sam atrakcija, to je istina, ali rijetko tiha, zar ne? Volim se zbog toga okretati, uvijek sam u pokretu, to savršeno odgovara. Ali to su sve samo riječi i trenuci i riječi prolete i trenuci prolete a ono što ostane je nešto drugo. Ostaje sjećanje, tišina. Nekako čudno, ali tako je. Zbog toga rado prihvatam tvoj kompliment. "Slamnati šešir pogleda Crnu majicu i nasmiješi se. "Što kažeš sada? Iznenađena?".
"Ja", započinje Crna majica i želi naglasiti da svoj komentar nije mislila tako doslovno, nego da je samo htjela Slamnatom šeširu reći nešto lijepo, ali suzdrža se od objašnjena i osmjehnu se.
"Ja šta?"
"Radujem se pivu s tobom. Tamo dolje. Hajde, idemo. Sa ovim otokom na Dunavu si još jednom pokazala da imaš nos za ovakve stvari. Danas je naš sretan dan."
Zanimljivi linkovi u vezi s pričom
- Standort Wurstelprater – wien.at-plan grada
- Wiener Prater (Engleski)
- Die Donauinsel (Engleski) – wien.gv.at
Historijske informacije u Wiki historiji Beča (Njemački):
Ilustracija: Sandra Biskup
Tekst: Simon Kovacic
Prijevod: Profis d.o.o.
