Oduvijek sam imao osjećaj da se nešto posebno krije u ceradama koje natkrivaju veliki dio trga Urban-Loritz-Platz štiteći ga od kiše, sunca i snijega. Izgledaju mi kao da su šišmišja krila inspirirala arhitekte na takav dizajn. Jedne sam noći, kad me put kući iznova vodio ispod cerada, upoznao to "nešto".
Još sam izdaleka uočio da je danas na ceradama bilo nešto drugačije od uobičajenog. Nije li trg mnogo mračniji nego inače? Kad sam onda stajao točno ispod natkrivenog dijela, vidio sam da ni jedna jedina ulična svjetiljka nije gorjela i osvjetljavala prostor ispod cerada. Mrkli je mrak bio i na kioscima brze hrane na kojima su se u ovo doba obično okretali ražnji s kebabima i pekle kobasice. Nije li se to upravo na ceradi nešto pomaknulo? Što se to tamo kreće?
Iznenada sam osjetio trzaj na ruci. Pored mene stajala je malena djevojčica s neobičnom vunenom kapom na glavi. Njezine su oči uperene prema meni sjajile u tami. "Pođi sa mnom", kazala je djevojčica povlačeći me za ruku. Neobično pokrivalo na njezinoj glavi imalo je savijen izdužen dio na čijem je kraju poput signalnog svjetla na zrakoplovu treptala jedna crvena zvijezda. "Čvrsto se drži", doviknula mi je te smo se nekoliko trenutaka kasnije na moj veliki užas podigli s tla i krenuli uvis poput balona na vrući zrak.
Magičan let
Letjeli smo oko cerada uzdižući se sve više i više. A kad smo se potpuno izdigli iznad njih i kad nam se pogled pružio na njihove oštre šiljate linije, djevojčica je zatražila da pritisnem treptavu crvenu zvijezdu na kraju njezine vunene kape. Kad sam to učinio, cerade ispod nas počele su tinjati poput lagano gorućeg ugljena kroz koji struji povjetarac. Odjednom se otamo oslobodio šareni svjetlucavi zmaj koji je preo poput mačka i promatrao nas umiljatim izrazom lica željnim pustolovine. "Krenimo", reče djevojčica zmaju, "nemamo mnogo vremena. Svoj sjaj sačuvaj za knjige!"
Dok smo se penjali na leđa bajkovitog stvorenja koje je sada prestalo svjetlucati, djevojčica mi je objasnila kakva je ovo za mene velika čast: "Jednom godišnje prije Božića zmaj i ja letimo gradom te sve knjige posipamo svjetlucavom prašinom. Pritom osobito puno prašine dobiju dječje knjige." "A-a-a", mucao sam potpuno zbunjen od uzbuđenja, "k-k-kakav učinak ima ta svjetlucava prašina?" "To je iznenađenje!" uzviknula je djevojčica i glasnim zviždukom naredila zmaju da poleti. Zmaj je zadovoljno zapreo, zamahnuo repom i nezgrapno se koprcajući počeo uzlijetati. Ubrzo je okretno poput lastavice klizio kroz zrak, ushićeno napravio nekoliko velikih krugova iznad trga, a zatim se na uzvik djevojčice strmoglavio u jedan od ventilacijskih šahtova bečke Glavne knjižnice.
Čarolija knjiga
Okružilo nas je sivilo dugih praznih prostorija knjižnice. Kroz proreze i otvore dopirali su tračci svjetlosti s ulice. Na zvuk novog prodornog zvižduka zmaj je poput vihora poletio među police, kovitlajući iz njih knjige i istovremeno ih posipajući blistavom šarenom prašinom. Činilo se da ona knjige može oživjeti jer su poput prestrašenih ptica zamahivale svojim stranicama. No nisu oživjele samo knjige već i likovi iz priča koji su u šarenilu boja iskakali iz njihove unutrašnjosti. Protezali su se, radili smiješne grimase, okretali se, plesali, štipkali i međusobno čavrljali na mnogo različitih jezika. Ubrzo su utihnuli i skamenili se jer su ih knjige počele iznova hvatati. Gutale su ih kao što ribe gutaju hranu! A kad su skupile sve likove, poletjele su natrag na svoje police.
Nakon što smo čarolijom dotakli svaki kutak knjižnice, kroz ventilacijsko smo se okno vinuli u visinu. Na moju smo molbu odletjeli još do Zapadnog kolodvora, niz ulicu Mariahilfer Straße i natrag do trga Urban-Loritz-Platz gdje smo se oprostili - premda bih rado s njima letio još cijelu noć. Obuzeli su me osjećaji sreće i tuge dok sam gledao kako zmaj i njegova suputnica nestaju na noćnom nebu.
… i ljudi
Idućeg sam dana odlučio ponovo posjetiti knjižnicu. Cerade su kao i obično natkrivale trg i hvatale kišu koja je sipila s neba. Nisam tražio tragove svjetlucave prašine kao ni taj posebno pozitivan učinak koji je trebala imati na čitateljice i čitatelje u knjižnici iako me to iskušenje pratilo na svakom koraku. Samo sam promatrao kako ih knjige usrećuju, oduševljavaju i očaravaju, kako ih potiču na razgovor, proširuju njihovo znanje te produbljuju međusobno razumijevanje - i to na brojnim jezicima. Bio je to najljepši mogući početak božićnog doba.
Zanimljive poveznice uz priču
Lokacija Glavne knjižnice – wien.at - karta grada Beča
Glavna knjižnica na trgu Urban-Loritz-Platz (njemački)
Knjižnice grada Beča (engleski)
Facebook stranica Knjižnica grada Beča (njemački)
Povijest Beča Wiki:
Grafički prikaz: Sandra Biskup
Tekst: Simon Kovacic
